Make your own free website on Tripod.com
Zastava opstine Ugljevik Stara zgrada Uprave rudnika Zastava opstine Ugljevik
Ukratko...
Istorija opstine
...ugljevika i ugljevicana
...i nekultura (valjda se to pise sa stavljeno)
Viva la Hollywood
...amaterski.
koji ce ti ku**ac to

novo Forum

novo Guestbook

E-mail

n

GEOGRAFSKE ODLIKE (Under Construction)

Rijeka Janja

Janja izvire ispod Konjica, na oko 670 m nadmorske visine, a uliva se na 150 m u Drinu kod gradića Janje. Njen tok je dug 53 km. Visinska razlika je 565 metara. Prvih 10 km je brza rijeka jer se obruši do Priboja na svega 250 metara. Ostala 43 km spušta se još 145 m. Prva značajnija pritoka je Prelovačka rijeka, desna pritoka, koja izvire ispod Stolica. Protiče kroz Završje pa je mještani u tom dijelu zovu Završni potok. Nepuna dva kilometra niže Janja prima Lipovačku rijeku sa lijeve strane, kratku rječicu, koja izvire u Lipovicama ispod Lazića brda. Ispred tjesnaca koji čine brdo Rust 323 m i Bjelovnica 438 m s desne strane, Janja prihvata dvije veće pritoke, prvo s lijeve strane Labuđansku rijeku, a nekoliko metara niže i Rastošnicu, sa desne strane. Labuđanska rijeka izvire nedaleko od kote 567 m, zvane Kurjača. Rastočka rijeka izvire ispod Goduškog visa 669 m. Na oko 750 m od ušća ove rijeke podignuta je brana za akumulaciono jezero za potrebe termoelektrane. Dužina tako stvorenog jezera je nepuna 4 km, a širina oko 250 metara. Iz Tobuta dolaze Triješnica, mali potok i Tobutska rijeka, koja cio tok teče kroz Tobut, a izvire nedaleko od brda Svjetljike 442 m.

Planina Majevica

Okosnicu reljefa čini Majevica, niska planina koja se pravcem sjeverozapad-jugoistok proteže u dužini oko 63 km od rječice Tinje na zapadu, sjevernije do Srebrenika, sve do Drine na istoku kod Zvornika. Njene južne padine i obronci dopiru gotovo do rijeke Save kod Brčkog, a ostali smiraj traže u semberskoj ravnici. Postoji samo mala veza sa Trebovišem (692 m) sjeverno od Tuzle, i nekoliko kilometara zapadno od Zvornika vezana je preko Snagova sa Javornikom (1060 m) u birčanskom kraju.

Sljeme Majevice čine visovi i kose. Prateći ih sa zapada prema jugoistoku to su Okresnica 815 m, Opakovica 690 m, Stublić  721 m, Tabakove strane 572 m, Kicelj 673 m, Gavranić 720 m, Greda 803 m, Međednik 842 m, Busija 845 m, Draganovac 779 m, Konjic 903 m, Stolice 916 m (najviši vrh Majevice), Mala Jelica 879 m, Velika Jelica 878 i 873 m dalje prema Zvorniku.

Između Međednika i Busije je prevoj Površnice 507 m, u čijoj neposrednoj blizini je izvorište Gnjica. Između Busije i Konjica je prevoj Banj brdo sa 643 m.

Jugozapadna strana Majevice je strmija i kraća sa nizom kraćih potoka i rječicama Gribajom i Jalom.

Sjeverne i sjeveroistočne strane se postepeno spuštaju u Posavinu i Semberiju pa su kose i brda nešto duže, a između njih se probija nekoliko potoka, manjih rječica i dvije značajnije rijeke - Gnjica i vodom bogatija i dužeg toka Janja. Prolazeći užim i širim kotlinama ove rijeke otvaraju centralni dio Majevice, prva sa Posavinom, a druga sa Semberijom.

Kose i grebeni Majevice su obrasli šumom pa čine jedan nenaseljeni pojas koji dijeli ovu oblast majevičke podgorine od predjela oko Tuzle.

Dio Majevice čije se padine spuštaju prema zapadu i završavaju na rijeci Tinji može se nazvati zapadnom Majevicom. Ovdje vodni tokovi počinju od Hajdukovog brda 607 m, Lepića 734 m, već pomenute Okresanice 815 m, Dovište 697 m, Oparkovice 690 m, Stublića 721 m i Zborišta 711 m, gdje je i izvor Tinje.

Središnji dio Majevice je najprostraniji. taj dio je najširi, zato što se nekoliko brda proteglo duboko na sjever u prostore Posavine i Semberije. Niz manjih planinskih vrhova jasno je zatvorio centralni predio Majevice. To su, idući od Okresanice ka istoku, Razbijena Lipa, Delibukva 660 m, Bjeternik 705 m, Papratnica, Žunovo 529 m, Straža 396 m, Jašterik 484 m, Volujak 413 m, Kamenita kosa 469 m, Udrigovo 562 m, Oskruše 409 m, Hajdukovo brdo 439 m i Jablan grad 451 m. Udrigovo na sjeveru i Stolice na jugu udaljeni su 17 km, dok je rastojanje između Oparkovice i Jablan grada 28,5 km.

Sa Stolica se prema istoku odvaja nekoliko planinskih visova koji dominiraju, a ujedno odvajaju sliv Sapne od Rastočke rijeke, tj. od sliva Janje. Među njima su Tomanića kosa, Kikiovi, Ravni zavid 665 m, Blaganovo 575 m, Goduški vis 669 m. a odavde se taj vijenac zakreće ka sjeveru preko Zečije kose 692 m, Visoke glave 665 m, Crne stijene 531 m, Praznitorbe 675 m i Stražbe 504 m i spaja se sa Jablan gradom.

U središnjem dijelu Majevice ima nekoliko pokraćih lanaca, tj. povezanih brda koja ovaj dio čine istalasanim i veoma živopisnim. Šume Majevice su uglavnom listopadne, vrlo malo je crnogorične šume. Karakteristično je što šuma ima i u samim selima i zaseocima. Veoma često se drveće ostavlja i na međama privatnih obradivih parcela i pored seoskih drumova, Uz korita rijeka i potoka je dosta bogatija vegetacija.

MATERIJALNA KULTURA

Kuća i pokućstvo

U drugoj polovini XIX vijeka kuće na ovim prostorima su pravljene u japiju (drvena konstrukcija) tako što je jedna prostorija zapletana prućem, oblijepljena blatom pomješanim sa pljevom i na kraju okrečena. Plafon je takođe bio od brvana koje su zvali šašavci. Ova prostorija je građena od dasaka zvanih brvna i nije imala plafon. Cio prostor pokrivan je tarabom. Krov je morao biti visok i na četiri vode radi što manjeg zadržavanja vode i snijega. Obično nisu bile potpođene, već je umjesto poda bila dobro nabijena zemlja. Prozori su bili izuzetno mali. U sobu se ulazilo iz kuće. Na kući su obično bila dvoja vrata - istočna velika i zapadna mala.

Početkom XX vijeka znatno se uznapredovalo u gradnji. Kuće su imale kameni podrum, obično samo pod jednom polovinom kuće. Na podrum se najčešće dizala hrastova japija: temelji, grede, direci, vjenčanice, okrugljače, rogovi i majije. Kuće su u početku sastojala od dvije prostorije, a kasnije i tri. Zidana između direka - ringlovana je ćerpičom (nepečenom ciglom) ili ciglom. Prvi svjetski rat je nekoliko novonapravljenih kuća i zgrada dočekalo pod ravnim crijepom, zvanim "kopitar".

Između dva svjetska rata građene su gotovo tipske kuće sa podrumom i velikom sobom iznad njega, a ostatak prostora dijeljen je na prostoriju za spremanje jela, ručavanje i grijanje i malu sobu za smještaj gostiju. Na ulazu je pravljena veranda za ljetno okupljanje. Ove kuće su građene u japiju i ringlovane, pokrivene crijepom, često i potpođene, a podrumski plafon je bio od brvana, dok je plafon u sobama bio od drvenih gredica koje se umotaju u zemlju zamješanu sa pljevom pa se na to nabacuje malter. Prozori na ovim kućama su simetrično raspoređeni sa svih strana kuće i dosta su veliki.

Otkad su kućne prostorije dobile plafon nestalo je ognjište, veriga peka (sača), sadžaka i maše. Ognjište je zamijenjeno furunom ili zidanom peći ukrašavanom lončićima.

Sobe za spavanje nisu imale nikakav namještaj. Za spavanje se sterala slama, a na slamu bi se prostrla lanena ponjava. Pokrivači su bili kostretni ili laneni, a samo bogatiji su imali vuneni guber. Pod glavu su umjesto jastuka stavljane klupice (stoličice) koje su u toku dana služile za sjedenje. Ujutru, kada svi ustanu, slama se zgrtala u jedan ćošak i pokrivala ponjavom i pokrivačima.

Iznad furune o plafon su bile obiješene po dvije paralelne motke (lijenke) na kojima su se sušile čarape i ostala odjeća, a malo podalje je, isto o stropu, bila okačena jedna lijenka na koju je odlagana odjeća. Iznad prozora, sa istočne strane, bila je mala rafa (polica) za ostavljanje kadionice, tamjana, a nedaleko odatle je visilo kandilo iznad ikone.

Poslije Drugog svijetskog rata ušle su u upotrebu slamarice zvane "strošci", koje su sterane po podu. Zatim su, ubrzo, slamarice smiještane u krevete koji su zauzimali stalno mjesto u uglu sobe.

 

 

 

m